Što se događa kad razum zna sve, ali srce šuti?

Znaš onaj trenutak kad ti sve ima smisla – u teoriji.
Sve si pročitao/la, odslušao/la, primijenio/la. Imaš plan, strukturu, disciplinu.
Ipak, negdje između redaka, izgubiš sebe.
Znaš što trebaš raditi, ali više ne znaš zašto.

Dogodi se to i najboljima.
Posebno onima koji su sposobni, odgovorni, pouzdani.
Onima koji nose – i za sebe i za druge.
Jer što više znaš, to je lakše pobjeći u razum, a sve teže čuti vlastiti osjećaj.

S vremenom naučiš prepoznavati obrasce, predviđati reakcije, „čitati“ druge.
I to je dragocjeno — dok ne postane tvoj štit.
Um se uključi čim se pojavi neizvjesnost: analizira, tumači, objašnjava.
Ali dok on pokušava pronaći rješenje, srce ostaje po strani — tiho, ali nestrpljivo.

„Sve razumijem, ali više ništa ne osjećam. Kao da sam postala promatrač vlastitog života.“
— iz jednog razgovora s klijenticom

Kroz rad s klijentima često vidim isti trenutak:
onaj kada netko shvati da više ne živi ono što zna.
Da razumije koncepte, ali ne osjeća povezanost.
I da ga to prazni, čak i ako izvana sve izgleda „uređeno“.

Znanje je vrijedno samo kad ima korijen.
A korijen su emocije — iskustvo koje nas podsjeti zašto nam je nešto važno.

Lider koji razumije tim, ali ne osjeća ljude, gubi povjerenje.
Roditelj koji zna sve o razvojnim fazama, ali ne vidi dijete u trenutku, gubi bliskost.
Poduzetnik koji savršeno planira, ali ne osjeća uzbuđenje, gubi smisao.

Znanje bez osjećaja vodi u perfekcionizam, kontrolu i umor.
Osjećaj bez znanja vodi u kaos.
Snaga je – kao i uvijek – negdje između.

Ne trebaju ti tehnike, nego pauza.
Ne još jedan webinar, nego trenutak tišine.
Ne analiza, nego pitanje: Što sada osjećam?

Zastani kad te ponese brzina.
Diši kad se javi sumnja.
I ne traži odmah odgovor – ponekad se on pojavi tek kad ga prestaneš tražiti.

Coaching nije potraga za rješenjem. To je prostor gdje tijelo i um ponovno uče razgovarati.

Jer kad se ponovno spoje, tada znanje postaje iskustvo, a promjena postaje stvarna.

Ne mjeri svoj napredak količinom pročitanog, nego onim što si osjetila i odlučila promijeniti.
Ne traži savršen plan – traži sebe u njemu.

 Kad si zadnji put osjetio/la ono što znaš?

Pišem jer vjerujem da svaka priča ima svoju lekciju.
Ako te ovaj tekst potaknuo na razmišljanje – možda je to već tvoj prvi pomak. 😉