Postoje ljudi kojima tvoj trud ide na živce.
Ne zato što si loša ili loš osoba.
Nego zato što nisi isti ili ista kao oni.

Jer si se usudio ili usudila izaći iz mase.
Jer razmišljaš svojom glavom.
Jer ne čekaš dopuštenje da rasteš.
Jer ulažeš u sebe dok drugi traže izgovore.

I onda krene ono tiho, podmuklo:

• demotiviranje upakirano u „dobronamjerne savjete“
• kažnjavanje kroz ignoriranje, podcjenjivanje i omalovažavanje
• pokušaji da se osjećaš krivo jer želiš više
• poruke tipa: „Tko si ti da misliš da možeš?“

Budimo brutalno iskreni. Nije problem u tebi. Problem je u ogledalu koje im držiš.

Tvoja hrabrost razotkriva njihovu stagnaciju.
Tvoja disciplina bode njihovu nedosljednost.
Tvoja ambicija ruši njihovu priču da se „ne može“.

I zato će neki učiniti sve da te vrate „na mjesto“.
Ne zato što si pogriješio ili pogriješila.
Nego zato što si dokaz da su mogli drugačije – ali nisu.

Ako se pitaš zašto te neki ljudi ne podržavaju dok ideš naprijed – evo odgovora:
Napredak rijetko dobije pljesak od onih koji su odlučili ostati gdje jesu.

Ako te pokušavaju slomiti, usporiti ili posramiti – to znači da si na pravom putu.
Da si se odvojio ili odvojila.
Da više ne igraš po tuđim pravilima.

Ne trebaš se smanjivati da bi drugi bili mirni.
Ne trebaš stati da bi se oni osjećali sigurnije.
Ne trebaš objašnjavati zašto radiš na sebi.

Tvoj posao nije da se uklopiš.
Tvoj posao je da ostaneš vjeran ili vjerna sebi čak i kad je neugodno.
Pogotovo tada.

Jer na kraju dana, jedno je sigurno:
Nitko nikada nije pokušao srušiti nekoga tko stoji na mjestu.

Ako osjećaš otpor – znači da se mičeš.