Kako prestati gubiti sebe i postaviti jasne granice u poslu i privatnom životu

Postoji trenutak koji se ne vidi, ali se osjeti. Dogodi se prije nego što pročitaš poruku. Prije nego što čuješ glas. Tijelo već zna. Ne zato što je nešto hitno, nego zato što zna da opet ide još.

Još jedan e-mail koji počinje s: „Samo da te nešto pitam…“, „Možeš li ovo danas završiti, ako nije problem…“, „Znam da imaš puno, ali ti to uvijek riješiš.“
Još jedan poziv pred kraj radnog vremena. Još jedna poruka u subotu navečer.

I onda još jedna – privatna: „Možeš li samo na pet minuta…“, „Znam da si umoran/na, ali…“, „Ti to uvijek najbolje.“

U tom trenutku ne razmišljaš možeš li. Razmišljaš hoćeš li opet.

U nekom trenutku shvatiš da problem više nije u količini zadataka. Problem je u tome što si se naučio/la stavljati na zadnje mjesto — tiho, bez drame, ali uporno. Ne zato što si slab/a, nego zato što si odgovoran/na. Pouzdan/a. Onaj/ona na koga se računa. Onaj/ona kojem se svi javljaju „jer zna da ćeš“. Onaj/ona kojem se uvijek može.

Ovo nije tekst o tome kako reći „ne“. Ovo je tekst o tome kako prestati gubiti sebe dok pokušavaš svima biti na raspolaganju.

Četiri osobe u istoj situaciji

Znaš onaj trenutak kad dobiješ poruku ili poziv i već u prvoj sekundi osjetiš stezanje u tijelu? Ne zato što je hitno, nego zato što znaš da opet ide: „Možeš li još ovo…“, „Samo da ti ne uzme puno vremena…“

I tada se u istoj situaciji pojave različite osobe.

Osoba A kaže „može“. Ne zato što ima kapaciteta, nego zato što joj je lakše preuzeti još nego objašnjavati zašto ne može. Umorna je. Ali navikla.
Osoba B isto kaže „može“, ali uz unutarnji otpor. U sebi se ljuti, prevrće misli, pita se zašto je opet ona ta koja nosi više. Ništa ne kaže. Samo se troši.
Osoba C kaže „ne“, ali s grčem. Poslije preispituje svaku riječ: je li bila prestroga, je li mogla drugačije, hoće li je sada doživljavati lošije.
Osoba D kaže „ne“ jasno i mirno. Bez opravdavanja. Bez dugih objašnjenja. Ne zato što joj nije stalo, nego zato što zna da tuđa očekivanja nisu njezina odgovornost.

Granice nisu problem. Navika jest.

Većina ljudi nema problem s granicama zato što ih ne zna. Ima problem zato što je godinama učio da je lakše prilagoditi se nego stati. Lakše je reći „može“. Lakše je prešutjeti. Lakše je nositi još malo.

Ali cijena se ne plati odmah. Plati se umorom koji se više ne odmori, gubitkom fokusa, gubitkom strpljenja i osjećajem da stalno daješ, a rijetko osjetiš da si u ravnoteži.

Uvijek postoji izbor. I uvijek postoji cijena. Možeš ostati Osoba A ili B i polako gubiti energiju, fokus i sebe.

Znam — ponekad to izgleda lakše, a možeš učiti biti Osoba D. Bez borbe. Bez krivnje. Bez potrebe da se dokazuješ.

Granice nisu zidovi

Granice nisu zidovi. One su mjesto gdje prestaješ odustajati od sebe da bi drugi bili zadovoljni. One nisu znak hladnoće. One su znak jasnoće.

Ako osjećaš da stalno daješ više nego što imaš, možda problem nije u tebi. Možda je vrijeme za jasnije granice.

Kako koristiti vodič i radni list

Ako si se prepoznao/la u nekoj od situacija opisanih u ovom tekstu, možda ti neće trebati još jedan savjet, nego malo više jasnoće u vlastitim primjerima.

Vodič „Moje granice – jasno, mirno i bez krivnje“ pomaže ti razumjeti gdje se trošiš i zašto ti je teško stati. Radni list koji ide uz njega vodi te u tvoje konkretne situacije, tvoje riječi i tvoje odluke.

Ne radi se o materijalu koji se „odradi“. Radi se o prostoru u kojem se počinješ vraćati sebi. Najprije pročitaj vodič u miru, a zatim polako ispuni radni list. Odaberi jednu situaciju i jedno „ne“ koje ćeš svjesno izgovoriti ovaj tjedan. Ne moraš promijeniti sve. Dovoljan je jedan mali, stvarni pomak.

Ako osjetiš da se stalno vraćaš istim obrascima, razgovor često donese više jasnoće nego samostalno promišljanje.

Ako želiš, pošalji mi poruku s riječju GRANICE i poslat ću ti besplatan vodič i radni list.

Mali, ali stvaran sljedeći korak

Ako želiš napraviti prvi mali, ali stvarni pomak, pošalji mi poruku i rado ću ti poslati vodič i radni list koji idu uz ovaj tekst.

Bez pritiska.

Bez obaveze.

Samo prostor za jasnoću.